Aleksandra Ignatoski

BASIC INFO:

-studentica na diplomskom studiju, smjer Menadžment
-voditeljica projekta: "Realizator 2016”
-bivša članica Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci i Studentskog zbora EFRI
-samo neke od njenih mnogih aktivnosti su i volontiranje u Leo klubu Rijeka, vođenje debatnog kluba i Radio Sove

-trenutno zaposlena u Zakladi Sveučilišta u Rijeci

Čime si se sve bavila u proteklih pet godina?

Kroz cijelo studiranje sam sudjelovala u nizu aktivnosti, a istaknula bi rad na studentskom radiju Radio Sovi, volontiranje u sklopu Leo kluba Rijeka i rad u Studentskom zboru Sveučilišta u Rijeci gdje sam bila voditeljica ureda za PR, a zadnju godinu i potpredsjednica. Zbog ERASMUS-a sam odustala od Sove i Zbora, ali ovo ljeto mi se pružila prilika raditi u Zakladi Sveučilišta u Rijeci, prvo administrativne poslove na studentski ugovor, a potom i vlastiti projekt.

Kako je išao put od dolaska u Zakladu pa do realizacije projekta Realizator?

U Zakladu sam došla prošlog ljeta. Kada im je trebala osoba koja ima iskustva u radu s PR-om, sjetili su se mene sa sastanka vezanog za projekt koji sam ranije radila u sklopu Zbora. Radila sam na pola radnog vremena i to administrativne poslove. Profesorici Ivi Rinčić sam, tijekom jednog razgovora, predložila pokretanje case study natjecanja, da bi mi ona, nedugo nakon toga, u potpunosti prepustila njegovu realizaciju. Iako sam sudjelovala u organizaciji mnogih događaja, kao što su TEDx i Student Day festivala, ovo je bio prvi tako velik i samostalan projekt. U konačnici sam jako zadovoljna. Sve skupa je bilo uključeno 80 studenata kroz cijeli niz aktivnosti koje su se održavale u sklopu ovog projekta, ali napominjem, da prije nisam bila aktivna svega ovoga ne bi bilo.

Studentske aktivnosti su mi otvorile vrata za neke veće projekte na kojima ne bih inače imala priliku raditi.

Koje su bile poteškoće prilikom rada na Realizatoru 2016.?

Na samom početku mi je bilo teško jer nisam znala od kuda krenuti. Trebalo je postaviti dobru strategiju i ciljeve. Kolegica je srećom sudjelovala na sličnim stvarima pa mi je davala odlične savjete, ali u konačnici je sve bilo na meni. Trebalo je naći kvalitetne partnere i sve organizirati, no najveći izazov je bio, unatoč besplatnim radionicama i lijepim novčanim nagradama, privući studente.

Što je bilo najvažnije prilikom rada na Realizatoru?

Definitivno financije. Činjenica da sam u startu imala neki budžet s kojim sam mogla raspolagati, pa nisam trebala „moljakati" za neka sredstva. Isto tako je važan dobar tim i da sam unatoč „slobodnim rukama" mogla tražiti i pitati za pomoć.

Na kojim si još projektima radila?

Pretprošle godine sam vodila TEDx, što je bila jako velika odgovornost. Danima prije sam se pripremala, pila čajeve, zdravo se hranila i ostalo, ali unatoč tome mi je „pukao" glas. S druge strane, sudjelovati u pozadinu jednog tako velikog događaja je nevjerojatno iskustvo. Također, tri godine sam radila na projektu: „Kamp za brucoše" u organizaciji Studentskog zbora, i za njega mogu reći da mi je izuzetno prirastao srcu.

Nije postojalo razdoblje mog studiranja kada nešto nisam radila. Sve što sam učila na Fakultetu sam pokušavala primijeniti u praksi.

Da li ti je obrazovanje na Ekonomskom fakultetu pomoglo u poslu?

Apsolutno. Super mi je što su na našem Fakultetu svi otvoreni. Nikad mi se nije desilo da sam pitala profesora ili asistenta za pojašnjenje ili pomoć i da su me odbili, a tražila sam sve i svašta. Od stvari vezanih za neko gradivo i seminar do toga kako da iznajmim apartman na moru. Odlično je što možeš ono naučeno primijeniti u praksi i pritom pitati za savjet stručnjaka u tom području. Što se konkretno tiče nekih ekonomskih znanja, fakultet nam pruža osnove, ali nakon toga moramo sve sami napraviti.

Kako si uspjela uskladiti sve te aktivnosti s fakultetskim obavezama?

Na preddiplomskom studiju sam bila odlična studentica jer mi je bilo izuzetno važno steći radne navike. Kada usvojimo neka temeljna znanja o ekonomiji, kasniji kolegiji će biti lakši, što će nam dati priliku da jednostavnije balansiramo između prosjeka 5,00 i mnoštvo aktivnosti. Ja sam si s vremenom dozvolila da nemam sve odlične ocjene, ali to sam onda nadoknadila znanjima i vještinama koje sam stjecala na poslu ili volontirajući.

Reci nešto o svojim putovanjima.

Putovanja su moja velika strast. Prvi put sam samostalno išla na putovanje u petom razredu osnovne škole. Taj debatni kamp je sve promijenio. Od tada sam bila na brojnim drugim kampovima, radionicama, konferencijama i govorničkim školama, ali tek kada sam došla na fakultet, otkrila sam cijelu lepezu novih mogućnosti. Od raznih plaćenih studentskih razmjena i praksi pa do EU projekta, tako da mogu reći da je svako moje putovanje bilo i edukativnog karaktera. Posjetila sam Beč, Beograd, Njemačku, Tunis, Japan, Cipar, Varšavu,…

Kako bi uspješno izrealizirali neki projekt, ne smije Vas biti sram pitati ono što ne znate.

Slijedi Erasmus studentska razmjena u Češku?

Za Erasmus jedino mogu reći da mi je žao što prije nisam iskoristila tu mogućnost odlaska i studiranja na nekom drugom visokom učilištu. Idem u Prag i pošto me zanima bihevioralna ekonomija, upisala sam psihologiju na njihovom Filozofskom fakultetu jer po pravilima nije potrebno upisati isti fakultet kao onaj na kojem studiramo.

Od kuda sva ta silna motivacija i energija da radiš sve to što radiš?

Jednostavno, svaki projekt je motivacija za sebe. U zadnjih par godina sam se iskušala u velikom broju različitih aktivnosti i projekta, ali sam zato stekla još više iskustva. Kada si student, imaš pregršt prilika za učenje van obrazovnog plana i programa, da je šteta ako ne iskoristiš bar neke. Sve je prolazno, a ovih pet godina studija prođe jako brzo i što više isprobaš sada, bit će ti kasnije lakše.

Volontiranje djeluje na principu da daješ nešto, dio sebe, ali i dobivaš nešto više za uzvrat.

Za kraj, što bi poručila studentima?

Okružite se super ekipom koja Vas motivira. Zabavljajte se. Imate još uvijek dovoljno energije da možete davati sve ispite u roku, raditi, volontirati i izlaziti.