Anna Kaić

Anna, reci nam nešto ukratko o sebi.

Dolazim iz Istre, točnije iz Pule. Studentica sam diplomskog studija smjera Marketing i upravo završavam svoj diplomski rad u trenutno ne toliko hladnoj Estoniji. Kreativac sam u duši i, kako bi moja majka rekla, nemam baš previše mira. Osim pisanja diplomskog rada, u Tallinnu odrađujem i stručnu praksu u odjelu za marketing talijanske kompanije.

Studirala si Ekonomiju u Puli, zašto si odabrala nastaviti sa studijem  na Ekonomskom fakultetu u Rijeci?

Bio je to osobni izazov. Imala sam iza sebe neuspješno jednogodišnje studiranje u Rijeci. Pokušala sam studirati fiziku i shvatila da neću biti pretjerano uspješna u tome. Nakon nekoliko mjeseci provedenih u Rijeci, vratila sam se u svoj rodni grad i upisala jedini studij koji je još imao dovoljno slobodnih mjesta, ekonomiju. Ne, nisam oduvijek željela studirati ekonomiju i upisala sam studij „tek tako da nešto upišem". Ali sudbina me odvela prema tome da upišem izborni predmet iz marketinga. Tad sam bila već zrelija i shvatila sam da ipak želim iskusiti pravi studentski život. Vratila sam se Rijeci jer sam čula dobre priče o Fakultetu i sada, nakon par godina mogu reći da je zaista bio dobar izbor, kako zbog samog studija, tako i zbog predivnih osoba koje sam upoznala u međuvremenu.

Što ti je donio studij u Rijeci? Da li su se ostvarila očekivanja?

Otvorio mi je mnoga vrata. Ponajviše mi se svidio pristup profesora, docenata i asistenata prema studentima. Suradnja je odlična, na Fakultetu se svake godine organizira mnogo evenata, potiče se da studenti budu angažirani u poslovnom svijetu putem stručne prakse. Studij me potaknuo da idem dalje, putujem, istražujem, iskusim Erasmus.

Reci nešto o sudjelovanju u jesenskoj školi u Rusiji?

Intenzivno, hladno, iskustvo za pamćenje. Fakultet mi je omogućio odlazak u Rusiju i mislim da stvarno ne postoje riječi kojima bih mogla točno opisati sve što je za mene predstavio Ekaterinburg. Sudjelovalo je oko pedeset studenata iz cijeloga svijeta, imali smo lokalne studente koji su nam jako zbližili kulturu i običaje, program je bio toliko intenzivan da nismo imali pretjerano puno slobodnog vremena, ali s druge strane svaka je aktivnost bila toliko zanimljiva da nije bilo potrebno pretjerane količine dodatne zabave. Upoznala sam i osobu zbog koje pokušavam svakim danom biti bolja, i to je jedan od razloga zbog kojeg sam zahvalna što sam dobila mogućnost sudjelovati u toj jesenskoj školi. (Između ostalog putovanje do Ekaterinburga mi je pokazalo da sam ekstremno aerofobična, što možemo uvrstiti pod rubriku „upoznala sam samu sebe").

Zašto si se odlučila za Erasmus? Koje su, po tebi, najbolje strane Erasmus programa?

Znala sam da želim iskoristiti takvu mogućnost i zadnja godina diplomskog studija činila mi se odlična za to. Erasmus ima toliko pozitivnih strana i teško ih je sve nabrojati. Ali mislim da je to iskustvo putem kojeg upoznajete samog sebe. I to zaista mislim, bez obzira koliko sladunjavo zvučalo. Jer, vjerojatno odlazite sami, u zemlju koju ne poznajete, i u trenutku kad avion krene shvatite da ste sad zapravo prepušteni sami sebi. Što sa sobom dovodi osobni razvoj i izlaz iz zone komfora. Nakon početne traume, upoznajete nove ljude, te osobe postaju vaša obitelj tijekom svih tih mjeseci. Sa njima dijelite suze, smijeh, izlaske, izlete. Dijelite hranu, zezate se jer vam tuđi naglasak engleskog jezika čudno zvuči, učite o njihovim običajima. To je toliko intenzivno iskustvo kojeg ćete rijetko imati mogućnost ponovno iskusiti. Osim toga imate mogućnost studirati prema drugom programu, ili raditi u drugom okruženju i još jedna odlična strana jest da je takvo iskustvo, zahvaljujući stipendiji, zaista dostupno svima.

Kako izgleda studirati/raditi i živjeti u Estoniji?

Tmurno. Šalim se. Estonci su poseban narod. Poprilično su hladni. Imali smo nedavno večer društvenih igara s nekoliko estonskih prijatelja. Na kraju svega, kad su svi otišli, imala sam osjećaj da im uopće nije bilo zabavno. No, dobila sam dan poslije informaciju od kolegice da je zapravo večer bila izuzetno zabavna i da zaista nije dugo vidjela toliko veselja i smijeha. Stoga, mislim da su posebni na svoj način. Poprilično su introvertni, ne vole pretjerano strance, no imam sreće pa živim u glavnom gradu pa je mentalitet malo otvoreniji. Ostalo je poprilično dobro uređeno. Nema puno sunca. Radim u kompaniji koju vode Talijani, pa je s njima uvijek zabavno. Stvarno je zanimljivo gledati suradnju između dva kompletno različita naroda i mentaliteta, no nekako uspijevaju pronaći dodirnu točku. Osjeća se tenzija između Estonaca i Rusa, kojih je zaista puno, zbog toga što je Estonija bila dio bivšeg USSR-a. Istina je da su jako digitalni, mnogo se toga jednostavno riješi s nekoliko „klikova", što je dodatni plus.

Osim trenutnog sudjelovanja u Erasmus stručnoj praksi, čime se još baviš?

Pišem diplomski rad, vodim jednu od trgovina u vlasništvu tvrtke kod koje odrađujem praksu (što mi uvelike pomaže s poslom u marketingu), pokušavam naučiti ponešto estonskog i ruskog. Vodim i marketing tim EFRI Consulting Cluba, iako trenutno imamo kratku pauzu i nastavit ćemo s radom nakon ispitnih rokova.

Dobitnica si Dekanove nagrade za aktivizam u ak. godini 2018./2019. Što za tebe znači ta nagrada? S kojom se aktivnošću najviše ponosiš?

Kad mi je javljeno da sam dobitnica nagrade, moram iskreno reći da sam osjetila jaku emociju. Preplavila me velika radost (toliko velika da sam se rasplakala ispred kolege koji se jako zabrinuo i polio se kavom). Značilo mi je. Zbog toga što sam jako dugo nosila u sebi pečat „nisi dovoljno dobra jer ne studiraš medicinu ili pravo". Znam da je dobro nikad ne slušati druge, ali u onom trenutku sam dobila neku vrstu potvrde da sam tijekom godine dana stvarno napravila nešto dobro. Da se stvarno trud isplatio. I nisam se niti namjeravala prijaviti jer sam sve ono što sam radila -  radila jer mi je u onom trenutku to bilo zanimljivo. Jer sam uživala u tome.

Najviše se ponosim radom u organizaciji Ljetne škole i odlaskom u Rusiju. Smatram da su ta iskustva bila zaista predivna te da su pridonijela razvoju osjećaja odgovornosti.

Odrađivala si prakse u jednim od ponajboljih marketinških agencija u RH i šire. Možeš reći nešto o tom iskustvu?

Prakse su zakon. Stvarno jesu. Toliko je inspirativno biti okružen profesionalcima iz neke branše, gledati ih dok stvaraju kampanje koje će imati utjecaj na cijelo društvo. I mogu zaista biti od pomoći tijekom biranja karijere. Možda tijekom prakse shvatite da ste zapravo idealizirali neki posao ili shvatite da je posao kojeg ste se bojali bio stvarno za vas. Uz to imate mentore koji vas vode kroz cijelu praksu. Preporučujem da se cilja najbolje, jer se uloženo vrijeme, kojeg student provede u nekoj kompaniji, stvarno isplati.

Kako se vidiš za 3 godine? Neki ciljevi i želje?

Vidim se zadovoljnom svojim radnim mjestom, okružena malim krugom prijatelja, možda u Hrvatskoj, a možda i u inozemstvu, s debelim korgijem blizu sebe. Mislim da svatko od nas želi biti sretan, i to je i moja želja. Mislim da se pozitivnim stavom može stići do toga, a vrijeme će otvoriti potrebna vrata.