Ivana Pajković

Trenutno sam usmjerena za završetak fakulteta. Inače sam jako aktivna u svojoj župi, Sv. Blaž Vodnjan. Naime, voditeljica sam dječjeg zbora. Spremam zbor velikih za susrete zborova, za Božićne i druge blagdane. Također sam organizatorica dječjeg festivala „ISKRICE". Festival se održava svake godine u Vodnjanu, okuplja djecu iz svih škola i župa Istarske županije, a prošle godine smo obuhvatili i Primorsko-goransku županiju. Na festivalu bude oko 350 djece. On sam ima jako dugu tradiciju i ja sam glavna organizatorica već 5 godina Ove godine održan je 20. jubilarni festival.

 

Vremena za hobije nažalost nemam. Kad nađem malo vremena iskoristim ga za opuštanje kroz slušanje glazbe, šetanje i uživanje na kavi s prijateljicama. Ono što mi je velika želja jest volontirati u domu za nezbrinutu djecu. Nadam se da ću u tome u budućnosti i uspjeti, jer nema iskrenijeg od dječjeg osmijeha.

 

U Studentskom zboru sam od ove akademske godine. To je super iskustvo. Iskreno nisam ni znala u što sam se upustila kad sam se prijavila na natječaj. Iskustva su pozitivna. Mala smo grupa studenata. Svako ima svoje ideje i mišljenje te se sve uvažava i zbilja smo usmjereni na studente. Cilj nam je Studentski zbor dovesti na jednu novu, višu i prepoznatljivu razinu kroz različite projekte.

 

 

Nažalost predsjednica Studentskog zbora neću biti još dugo jer čim obranim diplomski rad, više ne mogu vršiti tu funkciju. Plan mi je prvenstveno raditi na prepoznatljivosti Zbora kako bi studenti saznali za nas, našu svrhu i ciljeve. Stoga smo ove godine odlučili pokrenuti neke projekte kako bi studentima studiranje učinili dinamičnim i zanimljivijim. Godina dana mandata je jako kratka, međutim bitno mi je da postavim dobre temelje koje će moj nasljednik moći samo nadograđivati. Također, izuzetno mi je važno da se radi za dobrobit studenata, a ne za vlastite interese.

 

Već devet sezona radim u Muzeju sakralne umjetnosti u Vodnjanu. Prve godine je bilo teško, trebalo je naučiti komunicirati s turistima koji znaju biti izuzetno neugodni. Međutim, s vremenom sam zavoljela taj posao, učvrstila svoja znanja iz engleskog i talijanskog jezika te postala komunikativnija. Ono što je dobro, iz prve ruke mogu saznati kako se živi u nordijskim zemljama, u Australiji, SAD-u i drugdje. Steknete puno novih poznanstava.

 

Što se tiče edukacija i seminara, nisam baš aktivno sudjelovala na njima. Znam otići na konferencije koje su vezane za zapošljavanje, motivaciju i komunikaciju. Međutim, ove sam godine bila, u sklopu programa Erasmus+, u Slovačkoj 10 dana na seminaru koji nije vezan za ekonomiju, već za rad s mladima. Svi koji su bili tamo rade s mladim ljudima i to na volonterskoj osnovi te žele pokrenuti reforme u obrazovanju. To je isto tako bila prilika za doznati kakve aktivnosti organiziraju u svojim zemljama, npr. u Sloveniji, Slovačkoj, Češkoj, Rumunjskoj, Portugalu…. tamo shvatiš da u svojoj zajednici možeš puno toga poduzeti,samo je potrebna volja. Bila sam oduševljena s cijelom konferencijom jer sam upoznala ljude iz različitih država i stekla nova poznanstva.

 

 

Ako se dobro organiziram, nije teško uskladiti sve obaveze. Ponekad zna biti naporno, ali nema boljeg osjećaja od onog na kraju dana kada znaš da si nešto napravio te da nisi dan proveo ležeći na krevetu.

 

Fakultetsko obrazovanje je izuzetno bitno. Na njemu stječeš dobru teorijsku podlogu koju kasnije primjenjuješ u svom poslu. Svi se žale na premalo prakse. Istina, možda ne bi bilo loše kad bi praksa bila obvezna za zadnjoj godini fakulteta, ali isto tako, ako ti nemaš neka teorijska znanja, tko će te htjeti zaposliti? Tko će te htjeti zaposliti na radno mjesto npr. računovođe ako ne znaš što je prihod, rashod, imovina, obveza i slično?! Nitko.

Poručila bi da ne odustaju. Posla ima i posla će biti. Moramo biti svjesni da izlaskom na tržište rada ne možemo očekivati odmah posao menadžera i ako ga ne pronađemo otići iz Hrvatske. Ne, potrebno je krenuti od niže razine i onda se tijekom godina usavršavati i napredovati.

 

 

Moj plan je da nađem posao u struci i prvenstveno budem sretna.

 

Za kraj dvije mudre i meni drage izreke: „Znanje bez edukacije je naoružana nepravda." (Horacije) i „Korijeni učenja su gorki, ali su plodovi slatki." (Aristotel)