Mihaela Šugić

 

 

Trenutno završavam 6. semestar, pišem završni rad, obavljam više dužnosti u Studentskom zboru i AIESEC-u te radim, a u slobodno vrijeme čitam literaturu iz područja ekonomije koja me zanimaju te optimistično čekam rezultate prijave na studije u inozemstvu.  

Studentica si na smjeru International Business. Što te potaknulo da upišeš taj smjer?

Odmalena sam znala da želim nešto s engleskim jezikom jer ga učim od svoje 6. godine života. Htjela sam nešto gdje mogu kombinirati sva područja interesa, a oduvijek sam se vidjela u poslovnom sektoru, osobito u inozemstvu. Kada sam, sasvim slučajno, naišla na smjer International Business, mislila sam da je predobro da bude istinito i sada mogu reći da sam zbilja zadovoljna svojim izborom i uvijek sa zadovoljstvom preporučim smjer i Fakultet.

 

Prije svega, moje članstvo u AIESEC-u Rijeka potrajalo je manje od 2 godine što je, u okvirima udruge, vrlo kratko, tako da sam za to vrijeme iskoristila zbilja sve što se moglo. Počela sam 2015. godine kada sam se tek upisala na Fakultet te nisam znala što sa slobodnim vremenom iako sam bila izvrstan student. Kratko sam bila član, a kako sam ambiciozna, počela sam se prijavljivati na liderske pozicije. Sve je počelo s ulogom projektne menadžerice na projektu na kojem sam dovela 7 studenata iz inozemstva na 6 tjedana koji su radili na promicanju turizma na Kvarneru zajedno s lokalnim turističkim zajednicama. Nakon toga, postala sam potpredsjednica za odlazne prakse gdje sam slala studente iz Rijeke na slične projekte diljem svijeta, a nakon toga potpredsjednica za dolazne prakse gdje sam opet organizirala slične projekte te pokrenula World in the City koji se još uvijek održava na našem Fakultetu. Kasnije sam se odlučila napraviti veliki korak i postati predsjednicom AIESEC-a Rijeka što je značilo da bih morala zasigurno biti u Rijeci godinu dana obzirom da toliko traje mandat. Iako sam se dvoumila zbog mogućnosti akademske razmjene i dobila sam mogućnost na programu CEEPUS, odlučila sam iskoristiti prilike AIESEC-a do kraja – i ne mogu opisati koliko mi je drago što jesam! Kao predsjednica bila sam odgovorna za 30-ak studenata s cijelog riječkog Sveučilišta te za sve procese koji se događaju. Također, u sklopu mandata, išla sam na 4 međunarodne konferencije, Beograd, Bukurešt, Varna i Beč, koje su mi zbilja promijenile život. Također, mogu reći da sam uz AIESEC spoznala što želim biti u životu i gdje želim biti. Sve u svemu, AIESEC je jedno dinamično okruženje koje pruža iznimno mnogo ako se njemu posvetiš.

 

Biti dio Zbora je zbilja fantastično iskustvo zbog uvida u to kako se odvijaju procesi u akademskoj zajednici, što mi kao studenti možemo napraviti po tom pitanju te s kim, kako i na koji način komunicirati i surađivati. Zapravo, svoje iskustvo iz AIESEC-a imam priliku „podići" na višu razinu. Prvi dan kada se zbor sastao i formirao, zaključili smo kako nema dovoljno događanja za studente na Fakultetu te kako moramo nešto tu napraviti. Nakon što smo studente anketirali, definirali smo ključne projekte koje možemo ostvariti u zadanom vremenu. Mislim da smo zasada bili poprilično uspješni u zadovoljavanju tih želja u pogledu neformalnih događanja poput Brucošijade, Božićnog partija, a sada i Bala ekonomista koji nam se bliži. Također, mislim da smo podjednako organizirali i formalne, poduzetničke događaje poput „Priprema, pozor, revizor!" i „FocusON – Karijera na dlanu" zajedno s Centrom za karijere. Projekti koji nam slijede su „EFRI International Business Workshops" koji dolazi u svibnju te „Vodič za brucoše" koji će se realizirati u rujnu zajedno s Centrom za karijere. Moram istaknuti kako je podrška koju dobivamo od Fakulteta, Centra za karijere, ali i samih studenata ohrabrujuća, te da nam je iznimno ugodno i drago raditi u takvoj atmosferi i uvijek smo otvoreni za dodatne prijedloge i suradnju.

 

Iako sam i prije organizirala konferencije, iz svake naučiš nešto novo. Tako samo organizacijom konferencije „FocusON – Karijera na dlanu" prije svega naučila kako su mali detalji ono što čini razliku. Pri tome mislim na grafički izgled materijala, način uklapanja predavanja, promocija i sl. Imala sam tu sreću da sam imala pomoć Ekonomskog fakulteta i Centra za karijere, tako da je tu bio i aspekt timskog rada. Savjet za one koji se misle baviti sličnim stvarima, na što posebice apeliram u sklopu Fakulteta, je da pitaju za pomoć jer je dvoje uvijek pametnije od jednoga. Također, ono što je izuzetno važno je da uzmu dovoljno, čak i više, vremena te da se ne brinu oko toga što ne ide sve po planu, ipak se to zove projektni menadžment s razlogom.

 

Iz osobnog iskustva prilikom zaposlenja na trenutnom radnom mjestu, ali i u turističkoj agenciji i mjenjačnici tijekom turističkih sezona, najtraženija je upravo – motivacija. Akademski uspjeh koji se stekne je velika prednost prilikom inicijalne prijave jer se po tome razvrstavate, ali poslodavcu se „prodate" na razgovoru. Gleda se sve – od komunikacije, preko načina izražavanja, verbalnog i neverbalnog, do znanja o kompaniji, interesu za proizvode koje kompanija nudi, što vama osobno znači taj posao te kako se uklapate u viziju kompanije, koliko god ona velika ili mala bila. Takve stvari se možda nužno ne uče u sklopu određenog kolegija, ali se stječu sudjelovanjem u vannastavnih aktivnostima pa je taj posao koji želite tim bliže što je kvalitetnih aktivnosti u vašem životopisu više. Naime, poslodavci vrlo brzo uoče kada je nešto u životopisu „pro-forma", a kada iza vašeg životopisa stoji iskustvo i sposobnost.

 

Što prije počnu, to će prije vidjeti rezultate. Neka nađu ono što ih zanima, koliko god to neobično bilo, i neka daju sve od sebe da ostvare najviše što mogu u tom području. Neka se ne oslanjaju na mogućnosti i vjerojatnosti, nego uzmu ono što imaju u danom trenutku i naprave najbolje od toga. Također, neuspjeh je dio ciklusa života i treba ga prihvatiti i naučiti nešto iz toga. Ono što je meni osobno važno, neka se ne boje pitati, reći da nešto ne znaju i odustati.