Stela Kučić & Valentina Kutnjak & Nikola Stjepan Gabrić
Recite nam nešto kratko o sebi.
Zovem se Nikola, imam 23 godine i dolazim s otoka Raba. Student sam prve godine diplomskog studija Poslovne ekonomije, smjer Marketing. Tijekom studija imao sam priliku steći teorijsko znanje koje već 3 godine koristim u radu u marketinškim agencijama, a od siječnja ove godine radim u riječkoj marketinškoj agenciji Prospekt. U slobodno vrijeme volontiram na studentskom portalu Kišobran, čitam, i učim strane jezike.
Ja sam Valentina, imam 22 godine i dolazim iz malog grada u Istri, Labina. Trenutno sam studentica prve godine diplomskog studija, smjer Marketing. Smatram se vrlo ambicioznom, upornom i veselom osobom. Volim pomagati drugima, što me potaknulo da se uključim u volontiranje kroz projekt EFRI Buddy, u kojem sudjelujem posljednje dvije godine. Slobodno vrijeme najradije provodim s prijateljima i obitelji, a posebno uživam u čitanju, pisanju i sportskim aktivnostima.
Ja sam Stela, imam 22 godine te dolazim s otoka Lošinja. Studentica sam prve godine diplomskog studija na smjeru Financije. Vrlo sam organizirana i uporna osoba te volim pomoći kolegama i objasniti im ako nešto ne razumiju. Zbog toga sam već dvije godine demonstrator iz Matematike te uživam u tome. U slobodno vrijeme volim provoditi vrijeme s prijateljima, ići u teretanu te biti vani u prirodi.
Pobjednici ste European Ethics Bowla. Možete reći više o samom natjecanju?
Nikola: European Ethics Bowl (EEB) je debatno natjecanje koje okuplja studente iz različitih europskih institucija i sveučilišta radi rasprave o važnim etičkim temama s ciljem razvoja kritičkog mišljenja. Ovogodišnja tema bila je usmjerena na izazove i odgovornost umjetne inteligencije koja u zadnjih nekoliko godina ubrzano mijenja trendove. Ovo natjecanje je studentima omogućilo priliku za izlaganje vlastitih stavova o ulozi tehnologije u svijetu i da saznaju kako naši vršnjaci iz drugih zemalja razmišljaju.
Valentina: Na natjecanju su stvarno bile ekipe iz cijele Europe. Osim nas, tu su još bile ekipe iz Portugala (s kojima smo na kraju bili u samom finalu), Francuske, Bugarske, Estonije, Luksemburga, Mađarske, Njemačke, Slovenije i Srbije. Većinom su to bili timovi koji su se već natjecali kao debatne ekipe na svojim fakultetima čime je naš uspjeh još veći.
Stela: Ono što bih još nadodala je da ovo nije bilo klasično debatno natjecanje. Mi smo predstavljali svoje stajalište, neovisno o stajalištu protivničke ekipe. Nije bilo određeno koja strana će biti za, a koja protiv, što je zapravo na kraju pozitivno doprinijelo cjelokupnoj raspravi.
Mentori nam pomažu da rastemo, ali i da vjerujemo u sebe čak i kada sumnjamo u vlastite sposobnosti.
Kako je uopće došlo do prijave? Kako su izgledale pripreme, a potom i samo natjecanje?
Valentina: Kako sam ja demonstratorica kod izv. prof. dr. sc. Jasmine Dlačić, prvo je mene pitala ako sam zainteresirana za sudjelovanje u ovom natjecanju. Nakon što sam proučila o čemu je zapravo riječ, činilo mi se zanimljivo i odlučila sam da bih mogla probati. Jedino što mi je nakon tog preostalo je bilo pronaći još dva člana ekipe. Većini je, rekla bih, bila problem činjenica što je cjelokupnu debatu trebalo voditi na engleskom jeziku, ali uspjela sam na kraju nagovoriti Stelu i Nikolu što se pokazalo odličnim.
Stela: Što se tiče samih priprema, nismo imali previše vremena prije samog natjecanja. Tjedan dana ranije smo dobili teme no bilo je teško pripremati se zbog fakultetskih obaveza. Najviše smo se fokusirali na pripreme tijekom samog natjecanja. Prije svake debate imali smo skoro 2 sata za same pripreme te smo to iskoristili najbolje što smo mogli i primjenjivali smo savjete koje smo dobivali.
Nikola: Same debate održale su se tijekom 2 dana, tako da smo cijelu subotu i nedjelju proveli na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani. Tijekom ta 2 dana sudjelovali smo u 4 debate u kojima su obje ekipe morale predstaviti svoja mišljenja na zadanu temu, a zatim jedni drugima postavljali pitanja, i na kraju su sljedila pitanja od sudaca. Rekao bih da smo na natjecanje došli s jako malo znanja o debatiranju stoga su nam savjeti koje smo dobivali jako puno pomogli kako bi cijelu debatu u drugoj i trećoj rundi podigli na višu razinu, što nam je na kraju pomoglo i u četvrtoj rundi da osvojimo prvo mjesto.
Tko vam je bio mentor i koliko je zapravo važna mentorska uloga na ovakvim natjecanjima, ali i općenito u karijeri?
Valentina: Mentor nam je bila izv. prof. dr. sc. Jasmina Dlačić koja nas je, kao što sam već i rekla, navela da se prijavimo na ovo natjecanje. Rekla bih da je mentorska uloga u tim trenucima jako važna jer ti je potrebna osoba koja će te podržati, a opet ti neće stvarati nepotreban pritisak. Na kraju krajeva, bit svega ovoga je bilo zabaviti se i steći novo iskustvo.
Stela: Mentorska uloga znači jako puno u svakom novom početku. Svaki put kad se susrećeš s nečim novim želiš imati nekoga tko će te voditi. Imati nekoga tko nas može usmjeriti, podijeliti svoje iskustvo i pomoći nam izbjeći početničke greške daje nam ne samo znanje, već i prijeko potrebno samopouzdanje koje će nam biti potrebno u daljnjoj karijeri.
Nikola: Mentori nam pomažu da rastemo, ali i da vjerujemo u sebe čak i kada sumnjamo u vlastite sposobnosti. Prije 2 godine, za vrijeme prakse u marketinškoj agenciji imao sam mentora koji mi je pomogao prepoznati i izbjeći greške kojih nisam ni bio svjestan. Kroz to iskustvo i natjecanje sam shvatio koliko je mentorska uloga važna – ne samo zbog savjeta i usmjerenja, već i zbog sigurnosti koju daje kada ulaziš u nešto novo. Zahvaljujući tom mentorstvu, brže sam se razvio u području marketinga i stekao vještine koje danas koristim svakodnevno.
Kakav je osjećaj osvojiti natjecanje?
Nikola: Prvih par dana nakon pobjede svo troje smo bili u blagom šoku. Nismo očekivali ni prolaz, a kamo li pobjedu. Uložili smo puno truda u ta 2 dana i raspravljali s iznimno talentiranim timovima. Najviše cijenimo iskustvo koje smo stekli jer nam je natjecanje pokazalo koliko je važno kritičko razmišljanje, znanje o aktualnim temama, timski rad i sposobnost sagledavanja problema iz različitih perspektiva. Ponosni smo na postignuto, ali i zahvalni na prilici da učimo i razvijamo se kroz ovakvo iskustvo.
Stela: Mislim da i dalje nisam svjesna toga da smo pobijedili. Svaki put kada raspravljamo o tome, uvijek mi dođe u glavu da ni sama ne znam kako smo pobijedili. Ne radi toga jer nismo zaslužili, nego jer su svi bili na tako visokoj razini da je i u samom finalu jedan bod odlučio pobjednika. Jako smo ponosni i ostat će nam ovo iskustvo u jako lijepom sjećanju.
Vjerujte u sebe i u svoje sposobnosti. Ako ne probate, nikad nećete znati koliko i što možete.
Što smatrate da je najveća prednost sudjelovanja na jednom ovakvom događanju?
Nikola: Najveća prednost sudjelovanja na ovakvom natjecanju je prilika za razvoj kritičkog mišljenja, argumentacije, javnog nastupa i vježbanje stranih jezika. Debata nas uči kako jasno strukturirati misli, brzo reagirati na suprotne argumente i efikasno komunicirati složene ideje. Također, sudjelovanje nam je omogućilo da upoznamo ljude iz cijele Europe s različitim perspektivama i mišljenja s kojim smo stekli nova iskustva koja će nam sigurno koristiti i u profesionalnom životu.
Valentina: Definitivno bih rekla da mi je ovo sudjelovanje dalo veliko samopouzdanje. Nisam ni bila svjesna koliko dobro znam engleski, a korištenje jezika na ovoj razini dalo mi je dodatni poticaj za dalje. Upoznali smo nevjerojatno inteligentne i predivne mlade ljude s kojima je bio gušt, ne bih niti rekla natjecati se, već dubokoumno raspravljati.
Što ste naučili i kako se to iskustvo odrazilo na vaš profesionalni razvoj?
Nikola: Tek je prošlo par mjeseci pa mi je još rano za reći kako će ovo utjecati na moj profesionalni razvoj, međutim ono što se do sad pokazalo je to da sam poboljšao sposobnost brze analize složenijih tema, bolje argumentacije i efikasne komunikacije. Osim toga, rad pod pritiskom i timska suradnja pomogli su mi da naučim kako bolje prilagoditi svoj pristup različitim situacijama, te kako konstruktivno reagirati na kritiku i suprotna mišljenja.
Valentina: Ono što bih voljela izdvojiti, a što su i suci na natjecanju primijetili, je da smo mi bili tim. Iako nismo imali to iskustvo, mi smo bili složni, podržavali smo se i radili smo kao tim. Za sebe bih rekla da sam poboljšala svoju sposobnost rada u timu, vještinu aktivnog slušanja i praćenja neverbalnih znakova te će mi to svakako koristiti i u daljnjem profesionalnom, kao i u osobnom razvoju.
Što biste poručili svojim kolegama?
Stela: Poručila bih im da vjeruju u sebe i u svoje sposobnosti. Ako ne probaš, nikad nećeš znati koliko i što možeš. Zato bih im poručila da izbace tu jezičnu barijeru iz glave i da neće požaliti.
Valentina: Ovo je jedno od iskustava gdje rezultat ni u kojem slučaju ne može biti neuspjeh. Došao prvi ili zadnji, s ovog natjecanja odlaziš bogatiji za nova znanja i iskustvo koje ti nitko ne može oduzeti. Iskoristite ovakve prilike jer se ne pružaju svaki dan.
Nikola: Poručio bih im da iskoriste svaku priliku za rast, jer nikada ne znaš gdje te može odvesti. Svaka situacija je prilika da se nauči nešto novo i svako znanje će kad-tad biti korisno.
Veljača, 2025.
