Ivana Datković

 

Meni je vrijeme studiranja najljepši period u životu. Biti na Fakultetu je bio super osjećaj, makar smatram da je moja generacija, u usporedbi s današnjima, bila zainteresiranija. Nije bilo mogućnosti koje se danas nude studentima, primjerice stručnih praksi i kontakata s poslodavcima. Sve što smo htjeli dodatno raditi ili naučiti morali smo na svoju ruku i sve je bio odraz našeg truda. Od traženja posla do njegovog dobivanja i napredovanja na njemu.

 

Tijekom studiranja sam znala raditi nekoliko poslova paralelno. Smatram da je svako iskustvo izuzetno važno i nikada mi nije bio problem okušati se u nečemu novome. Hostesirala sam, radila kokice u kinu, dijelila letke, bavila se menadžerskim poslovima, degustacijama po supermarketima, prodavala osiguranja i mirovinske fondove, administrativne poslove i u arhivi Erste banke, fotografirala za Facebook... Mnogi misle da su to beskorisni poslovi, ali svi oni osiguraju da se naučiš radnoj disciplini, komunikaciji s ljudima, prodajnim i ostalim vještinama koje ti danas-sutra dobro dođu. Također, nikada ne znaš koje ti se mogućnosti mogu pružiti. Primjerice, svoj prvi pravi posao u marketinškoj agenciji sam dobila jer sam dijelila letke na Korzu. Nakon što sam završila smjer Marketing, jedina mi je želja bila raditi u marketinškoj agenciji, tako da je taj posao bio san snova. Tadašnji šef, direktor agencije, me bacio me u vatru i nikada mu neću moći dovoljno zahvaliti za to i za ono što me naučio. Znanje koje sam usvojila kada sam ga sama tražila je bilo puno vrjednije nego da mi ga je netko „servirao na pladnju". U agenciji sam bila dvije godine i zbilja mogu reći da sam radila sve. Od administracije i dijelova kampanja, dok na kraju nisam počela samostalno raditi i voditi cijele kampanje za klijente.

 

Agencija je bila mala te iako je posao bio odličan, nakon dvije godine, nije bilo više prostora za razvoj i napredak. Stoga sam odlučila probati dobiti posao u Erste banci, pa što bude. Prijavila sam se za blagajnicu, međutim završila sam kao voditelj poslovnice za mlade i nakon nekog vremena sam unaprijeđena u direktora.

 

Uvijek ima poteškoća na početku, ali to su sve izazovi. Prilikom zaposlenja u marketinškoj agenciji, najstrašnije mi je bilo što sam imala osjećaj da ništa ne znam i da neću uspjeti sve svladati. Na početku je bilo jako puno učenja. Izvukla sam sve svoje stare knjige s Fakulteta jer je jedno učiti za ispiti, a drugo primijeniti gradivo u praksi. Primjerice, dobila sam budžet u iznosu 5000 kuna od klijenta za kojeg sam morala napraviti kampanju koja će mu donijeti bar dvostruko više profita. To je za mene bio izuzetno veliki šok i odgovornost. Sve što smo učili na Fakultetu je trebalo primijeniti na realnu situaciji, na klijenta i njegov budžet u određenom poslovnom okruženju. Ista situacija je bila i kada sam krenula raditi u Erste banci.

 

To je jedno vrlo zanimljivo iskustvo jer su svi mladi drugačiji. Svaki student je različit i točno se prema njihovom odnosu prema klijentima i cjelokupnom poslovanju vidi tko ima nekakvog praktičnog iskustva, a tko nema. To sve ne znači kako je onaj bez iskustva lošiji, došli su na praksu da nauče, međutim,zanimljivo mi je vidjeti kako ranije stečeno znanje koriste u drugačijoj poslovnoj okolini – banci, a one bez iskustva - potaknuti da se oslobode nekih svojih predrasuda i da uvide svoja znanja i kvalitete. Također, kao njihov mentor i obzirom da svaki student traži individualnu obuku, od mene se traži izuzetna strpljivost.

 

Imamo više modela praksi. Imamo program pod nazivom: „Generalna proba" koji traje 3 mjeseca te praksu od dva tjedna koju studenti mogu odraditi u sklopu istoimenog kolegija na EFRI-u. U konačnici sve ovisi o samom studentu, koliko je zainteresiran i koliko želi naučiti. Postoje oni koji pročitaju nešto te traže dodatna pojašnjenja i žele znati više, a postoje, na žalost, i oni pasivni koji samo čekaju da im se da posao. Sve ovisi o njima jer dolaze kod mene u poslovnicu i prolaze neke osnove, a potom idu u neke odjele, najčešće u prodaju ili kod financijskih savjetnika. I u to vrijeme koje provedu ovdje, saznaju o samo malom broju stvari kojima se Banka bavi, ali da ih naučim kako se piše dopis i da prođu proces odobravanja kredita, to je već veliki korak, i u konačnici, iskustvo i znanje više u odnosu na ono s kojim su došli.

 

Za početak, osoba mora ispunjavati određene uvjete natječaja, ali nakon početne eliminacije, gledaš da je osoba pozitivna, komunikativna i da želi raditi jer je ipak to tvoj budući kolega. Najgore, na razgovorima za posao, je kada dolaze kandidati koji se nisu pripremili za intervju. Uvijek kada se dolazi na razgovor, treba se misliti i na onu drugu stranu - poslodavca, ne samo na sebe. Netko vas intervjuira jer vas želi zaposliti, surađivati će s vama i provesti neko vrijeme s vama, oni neće zaposliti 15 osoba nego jednu osobu. Mora se pokazati neki određeni trud i zainteresiranost, da vam je stalo i da to zaista želite raditi.

 

Trebaju iskoristiti stručne prakse najviše što mogu, trebaju ići na međunarodne razmjene i putovanja jer su to sve iskustva koja se kasnije ne mogu nadoknaditi. Neka rade svakakve poslove jer će im koristiti za stjecanje iskustva i da se pripreme za ono što ih čeka nakon završetka studiranja. Također, neka ne gledaju sve kroz novac. Važnije je iskustvo nego neka financijska korist, iako je naravno važno i zaraditi jer se time nauči vrijednost novca. Najvažnije, neka se ne drže samo onoga što im je „servirano" na fakultetu, nego neka se potrude nešto dodatno naučiti.