Maja Stevanović

Imam 22 godine i studiram International Business na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Osim ekonomije, zanima me i umjetnost te se aktivno bavim fotografijom. Uz to, radim u managementu jednog kazališta za djecu i mlade.

Što možeš reći o smjeru International business?

Moram priznati kako sam se poprilično dvoumila pri upisu fakulteta, ali International Business mi je na prvu zazvučao zanimljivo i obećavajuće. Sada mogu reći kako je definitivno bio pravi izbor upisati taj smjer. Studij na engleskom jeziku nije jednostavan ali je zanimljiv i mislim da mi daje veću širinu što se karijere tiče. Nakon tri godine, imam osjećaj kako nisam spremna samo za hrvatsko nego i svjetsko tržište.

Mislim da je jedna od najboljih stvari na našem Fakultetu sav dodatan sadržaj koji se nudi kroz akademsku godinu.

Kako ti je studirati na EFRI-u?

Zanimljivo, dinamično i sve u svemu veoma ugodno. Uz sve što radim u životu, Fakultet mi je i dalje uvijek na prvom mjestu, ali sam zahvalna što mi dozvoljava da se ipak ozbiljno bavim s još nekoliko stvari sa strane.

Mislim da je jedna od najboljih stvari na našem Fakultetu sav dodatan sadržaj koji se nudi kroz akademsku godinu. Fakultet redovito organizira razne konferencije i predavanja te ugošćuje velika imena iz raznih grana ekonomije. Bila sam na puno dodatnih predavanja i sa svakog sam otišla s novim znanjem, a to je za mene neprocjenjivo.

Pored studiranja radiš u kazalištu. Možeš reći nešto više o tome?

Radim u TRY theatre-u, kazalištu za djecu i mlade na engleskom jeziku koje broji oko 110 članova u rasponu od 7 do 22 godine. Radim u managementu kazališta skoro godinu dana i to iskustvo me puno naučilo o managementu. Jako je dinamičan i nikada dosadan posao, kroz koji sam i upoznala puno zanimljivih ljudi. Uz to, uvijek sam voljela kazalište i sada imam priliku biti iza scene i gledati cijeli proces nastanka predstave.

Najdraži dio su mi vjerojatno djeca i mladi, polaznici kazališta. Nevjerojatno je što kazalište čini djeci, kako ih otvara i gradi kao ljude. Privilegija je promatrati to iz prvog reda.

Fotografijom sam se počela baviti prije 3 i pol godine. Prvo su to bili portreti mojih prijateljica a onda je preraslo u razne kampanje, rad s modelima, dizajnerima, vizažistima itd.

Oduvijek me zanimalo samo fotografiranje ljudi i nikad nisam zalazila u pejsaže i slično. Jedan dan me kolegica iz svijeta fotografije pitala bi li joj uletjela na jedno vjenčanje i pomogla ga fotografirati. Taj dan sam se zaljubila u kaos koji vlada oko fotografiranja vjenčanja.

Nedugo zatim, moj dečko (koji je također profesionalni fotograf) i ja smo odlučili otvoriti svoj studio za fotografiranje vjenčanja. Oboje se bavimo primarno umjetničkom fotografijom – on radi fine art pejsaže a ja portrete – i mislim da nam to daje taj posebni pristup vjenčanoj fotografiji. Ona za nas nije samo dokumentarna fotografija nego i umjetnost. Naš mali studio aktivno radi već dvije godine, sa svakom sezonom smo sve bolji i bukiramo sve više vjenčanja.

Zašto fotografija?

Fine art portretima me privukla ideja da mogu stvoriti nešto što ne postoji. Neki lik, neku bajkovitu scenu koja nije stvarna.

Fotografija je moj kreativni outlet – mjesto gdje kroz izradu kostima i scene te naposljetku pripreme modela i obradu fotografije ja stvorim nešto što prije nije postojalo.

A zašto vjenčanja fotografija – zato što je ljubav nešto najposebnije što možemo pronaći u ovom hladnom svijetu, i čast mi je što kroz svoj fotoaparat mogu zabilježiti trenutke kroz koje će netko taj osjećaj proživljavati u idućih nekoliko desetljeća. Vjenčanja su posebna stvar, mi kao potpuni stranci upadamo ljudima na najbitniji i najintimniji trenutak u životu. Naš pristup fotografiranju vjenčanja je vrlo neupadljiv i neprimjetan. Volimo pustiti da se situacije odvijaju svojim tokom, bez režiranja i glume. I na taj način zabilježimo najautentičnije fotografije, fotografije stvarnih emocija. Svako vjenčanje mi je jako moćno i emotivno iskustvo.

 Ja ni kazalište ni fotografiju ne radim nego živim i teško mi je odvojiti svoje privatno vrijeme od posla, što nije uvijek dobro, ali je jedino što znam.

Što možeš reći o poslovnom okruženju u kojem radiš?

U kazalištu radim redom s kazalištarcima i pedagozima – drugim riječima sjajno poslovno okruženje. Odgovara mi ta vesela i kreativna atmosfera, svi su vrlo otvoreni i bez trunke predrasuda, od zaposlenika do naših polaznika nema osobe koja mi nije draga.

Na vjenčanjima mi jako pomaže prisustvo mog dečka. Opet se vraćam na to da su svi parovi čija vjenčanja fotkamo stranci, a njihove obitelji i prijatelji su ljudi koje ćemo vidjeti jednom u životu, samo na taj dan. Zato je važno brzo pročitati ljude i prilagoditi svoj stav. Još uvijek se učim u tom segmentu, ali me opušta misao da nisam sama taj dan, već imam njegovu podršku.

Kako se pripremiti za poduzetničke vode?

Moji roditelji su poduzetnici cijeli svoj život. Tako da, mislim da je mene osobno to pripremilo za poduzetničke vode jer je od malena to jedino što sam znala i razumjela. Kroz njih sam naučila da poduzetništvo ima puno vrlina ali i jako puno mana, no iz moje perspektive, vrlina je uvijek bilo više.

Poduzetništvo nema radno vrijeme i nije za nekoga tko iza 16 sati ne želi razmišljati o poslu. Ja ni kazalište ni fotografiju ne radim nego živim i teško mi je odvojiti svoje privatno vrijeme od posla, što nije uvijek dobro, ali je jedino što znam. To je okruženje u kojem sam odrasla, nešto što mi je prirodno i normalno.

Koji su planovi za narednih godinu dana?

Prvi plan mi je svakako moja diploma. Kao što sam već rekla, uz sve čime se bavim, Fakultet mi je na prvom mjestu. Htjela bih ove godine završiti preddiplomski studij, doći do diplome i na jesen se nadam upisati 4. godinu, također International Business.

U kazalištu trenutno radim na jednom jako uzbudljivom projektu kojeg ćemo prijaviti za ERASMUS+ fondove ove godine. Tematika projekta mi je odlična, a kroz razne radionice, tečajeve i samo pisanje projekta se učim i o tom segmentu.

Što se tiče vjenčanja, plan mi je maksimalno proširiti posao, kao što je plan svakom mladom poduzetniku. Izlažemo na sajmovima vjenčanja, redovito održavamo našu web stranicu i društvene mreže te se nadam da će taj trud uroditi plodom.

Tvoj savjet za studente EFRI-a?

Moj generalni savjet za svih uvijek je da zadrže integritet, čime god da se bave i naravno da u svemu što rade pokušaju biti najbolji. Znate onu izreku – Shoot for the Moon. Even if you miss, you'll land among the stars.