Maris Nemez

 

 

U vrijeme pisanja svojeg prvog diplomskog rada, nakon položenih svih ispita na smjeru Menadžment, dobila sam priliku iskušati se u jednom drugom „svijetu". Naime, zaposlila sam se u jednoj predivnoj istarskoj vinariji. Tad sam još uvijek bila potpuni laik u tom svijetu vina, ali pružila mi se ta prilika, pa zašto ne probati? Inače sam jako veliki zaljubljenik u gastronomiju te mi se uloga sommeliera činila jako privlačna. Kroz taj sam posao bila u stalnom doticaju s ljudima, aktivno pričala strane jezike te sam svoje laičko znanje „izbrusila" i završila tečaj sommelierstva. Bilo je to jedno vrlo interesantno i dobro iskustv, no dugoročno se ipak nisam pronašla u tome. Tada se i dogodilo to nekakvo prijelomno razdoblje. Nisam bila zadovoljna trenutnom situacijom, imala sam tek 23 godine i htjela sam još nešto više. U konačnici sam odlučila kako ću, nakon što diplomiram, upisati još jedan studij. Odlučila sam se za nešto malo drugačije i specifičnije i upisala studij Gospodarstvo Europske Unije.

 

Demonstrator sam kod profesorice dr.sc. Dunje Škalamere Alilović koja me puno toga naučila, u profesionalnom i privatnom smislu te je svaki razgovor s njom bio konstruktivan i koristan. S obzirom da sam zadužena za pripremu i održavanje demonstratura mlađim studentima, nekako se trudim voditi onom starom izrekom "dobro se dobrim vraća”. Vjerujem da ljudi obično cijene velikodušnost i susretljivost te ako se trudiš biti dobar i ako si spreman pomoći drugima, oni će vjerojatno isto postupati s tobom. Zbog toga se uvijek dobro osjećam kad pomognem nekome ili učinim nešto dobro.

 

S obzirom da sam student na EFRI-u od 2009. godine, zanimljivo mi je bilo pratiti kako se neke stvari mjenjaju. Smatram da je u ovih nekoliko godina jako puno toga napredovalo i da se konstantno nastoji studentima olakšati studiranje. Nikad nisam doživjela da mi profesor ili asistent, ukoliko sam imala kakvih nedoumica ili problema, nije pomogao. Isto tako, pohvalila bih Fakultet jer se sve više angažira oko organizacije raznih konferencija, projekata, gostujućih predavanja, tečajeva i slično. Vezano uz to, voljela bih dati savjet mlađim studentima da se što više uključe u takve projekte i dodatne aktivnosti jer će im to kasnije koristiti. To govorim iz razloga, jer dok sam ja sama bila studentica na nižim godinama studija, važnije su mi bile ponekad neke druge stvari pa se nisam angažirala oko toga onoliko koliko bih sad voljela da jesam.

 

Moram naglasiti kako je svijet sommeliera vrlo širok pojam te je kao takav bio jedno sasvim novo iskustvo za mene. Ja sam imala priliku položiti tečaj prve razine koji se odnosi na upoznavanje vinskih regija Hrvatske, tehniku degustacije te terminologiju koja se koristi prilikom same degustacije. Svijet sommeliera je u punom smislu vrlo zanimljiv i izuzetno kompleksan jer sommelier također mora poznavati vinske kulture cijeloga svijeta i neprestano učiti nove jezike, puno putovati, puno kušati i konstantno se razvijati i ulagati u sebe. Smatram da zanimanje sommelirea u Hrvatksoj još uvijek nije dovoljno popularno, ali sve se više počinje tražiti i cijeniti njihovo znanje. Također, smatram kako bi svaki bolji restoran ili hotel trebao imati zaposlenog sommelirea koji bi sigurno uvelike doprinijeo razvoju njihova ugleda.

 

S obzirom da sam u Umagu okružena turizmom cijeli život, većina mojih poslova je bilo vezano za ovu djelatnost. Krenula sam odrađivati sezone sa 15. godina. Radila sam 6 sezona u turističkom naselju kao pomoćni recepcioner, a potom i glavni, bila sam kontrolor kampa i slično. Kao najveću prednost tog posla istaknula bi usavršavanje i učenje novih jezika. Mislim da se nigdje i nikad ne nauči jezik tako dobro kao na takvim poslovima gdje si konstantno okružen strancima. Druga prednost je upoznavanje novih ljudi, stjecanje prijateljstava, dobra radna atmosfera i dobar tim.  

 

Jako sam organizirana osoba. Nastojim uvijek sve posložiti kako sam si zamislila te držat stvari pod kontrolom. Ponekad je to dobro, ali ponekad nije jer si ne dozvolim dovoljno prostora za te neke trenutke poput: „Ajme, nisam stigla!" ili „ Zaboravila sam". U svemu tome, pomaže mi to što sve zapisujem gdje god stignem, tako da je to i savjet za ostale. Međutim, najbitnija je dobra organizacija i slaganje prioriteta. Kad su stvari dobro posložene, sve se stigne!

 

Susretala sam se s raznim poslodavcima i mogu reći da su njihova očekivanja uvijek bila drugačija. Smatram da su tehničke, komunikacijske i interpersonalne vještine, odnosno sposobnost rada s drugima i timski duh, izutetno važni. Također, mislim da jako važnu ulogu kod poslodavaca ima i stav kandidata prema samom poslu. Još neke od kompetencija koje poslodavci gledaju su: motiviranosti, želja za napretkom, predanost, kreativnosti i fleksibilnost.

 

Postoji stvarno puno načina kako se istaknuti i to ne moraju uvijek biti oni „najlogičniji". Mislim da je jako bitno da svaki pojedinac prepozna ono što voli i ono u čemu je dobar te da se u tom smjeru razvija i ulaže u sebe. Naravno, nema isticanja u masi ako ne ulažeš u sebe i ne nastojiš biti bolji, odnosno konkurentniji od drugih.

 

Da ne doživljavaju studiranje kao dolazak i odlazak s fakulteta. Neka to dožive kao vrijeme u kojem najviše ulažu u sebe i svoje znanje. Neka se ne osvrću na klasične stereotipe o ekonomistima. Neka se bore za ono što su izabrali, zacrtaju si ciljeve i rade sve što mogu da ih ostvare. Nikad nije kasno! Svakako, savjetujem uključivanje u volontiranje, stručne prakse, projekte, programe i ostale aktivnosti koje nudi Fakultet. Preporučam sudjelovanje na konferencijama i predavanjima koja se radi njih organiziraju jer, iza nas studenata stoji ogroman broj ljudi koji se zalaže za nas.