BASIC INFO:
- 24 godine
- diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, smjer Menadžment
- profesionalna plesačica, voditelj plesnih satova i koreograf
- trenutna adresa u Londonu
Koliko se dugo baviš plesom?
Plesom se bavim od svoje 8. godine.
Kako ti je on pomogao da se razviješ, u profesionalnom smislu?
Tek sam kasnije, nakon što sam stekla neko iskustvo, postala svjesna koliko me je ples “oblikovao” kao osobu. Kao plesač u grupi sam naučila mnogo o timskome radu, disciplini i komunikaciji s ljudima što mi je pomoglo ne samo u plesu, nego i općenito u životu (fakultet, studentski poslovi, odnos s ljudima). Također, kao trenerica i koreografkinja sam mnogo naučila o vođenju, autoritetu, organizaciji te kreativnom načinu razmišljanja.
Kao trener i koreograf, mnogo sam naučila o vođenju, autoritetu, organizaciji i kreativnom načinu razmišljanja
Od kuda motivacija?
Smatram da mi motivacija jednostavno proizlazi iz strasti prema onome što radim i želje da u tome konstantno napredujem. Od nedavno je tvoja adresa u Londonu. Koji su tvoji dojmovi? Što se tiče Londona kao grada, to je jedno veliko europsko središte koje zrači odličnom energijom i adrenalinom. Svakodnevno ima mnoštvo događanja te se uvijek može naći i posjetiti neko novo mjesto. U svakom slučaju, mislim da u Londonu svatko može naći nešto što ga zanima. Pozitivno me iznenadila činjenica da su ljudi na radnom mjestu posvećeni klijentu s potpunim razumijevanjem i ljubaznošću. Jednako tako, niti jedno pitanje nije glupo i na svaku molbu klijenta će se apsolutno sve učiniti kako bi se ona ispunila. Također sam primijetila da međusobni razgovori kolega na radnom mjestu uvijek započinju s “Please,…” i završavaju s “Thank You!”. Štoviše, takav obrazac ponašanja vlada općenito u međuljudskim odnosima. Unatoč svemu, smatram da sam još uvijek relativno kratko ovdje, svega nekoliko mjeseci, te sam još uvijek u procesu “upoznavanja” s gradom, ljudima i kulturom. Moguće je da će se moja razmišljanja mijenjati s vremenom, ali ovo su dosadašnja zapažanja.
Da li si radila za vrijeme studiranja?
Čemu te taj posao naučio? Za vrijeme studiranja sam radila u Ristudiofitnessu by Ivona Brnelić kao plesni učitelj i koreograf. Vodila sam plesne satove grupama djece i mladih te sudjelovala u organizaciji plesnih predstava, produkcija i showova. S obzirom da je to bilo i jedno od mojih prvih radnih iskustava, tu sam mnogo naučila o odnosu i komunikaciji između vlasnika i zaposlenika. Kao što sam spomenula ranije, kao plesač u grupi sam shvatila važnost timskog rada, discipline i općenito dobre komunikacije i korektnog odnosa sa ljudima. Isto tako, kao trener i koreograf sam naučila mnogo o vođenju, autoritetu, organizaciji te kreativnom načinu razmišljanja.
Kako si uspjela kombinirati ples s fakultetskim obavezama?
Moram reći da je u nekim trenucima bilo dosta teško usklađivati ples i fakultetske obveze, ali ne i nemoguće. Mislim da sam uspijevala zbog dobre organizacije i discipline. Uvijek sam unaprijed sve planirala i raspoređivala vrijeme za obavljanje pojedinih zadataka te sam znala da nekada moram žrtvovati slobodno vrijeme, primjerice izlaske, kako bih stigla obaviti sve zadatke.
Što misliš: što poslodavci traže danas?
Mislim da poslodavci traže zaposlenike koji znaju raditi svoj posao te koji su istinski zainteresirani za njega, jer će tada zasigurno i obavljanje zadataka proći mnogo efikasnije. Uz navedeno, mislim da su od velike važnosti dobri međuljudski odnosi.
Kako se istaknuti u masi drugih ljudi?
Moje osobno mišljenje koje sam stekla u plesnom svijetu jest da je to konstantan rad i upornost. Treba biti otvoren za svaku pruženu priliku, davati maksimum, ponekada i više nego što se zahtijeva, educirati se i pojavljivati na što više mjesta. S vremenom budeš zapažen i ostvariš veliki broj kontakata i poznanstava koji su kasnije odlična osnova za nove projekte i suradnje.
Važno je znati svoje ciljeve, a zatim poduzimati sve što je potrebno da se oni i ostvare.
Što bi poručila studentima našeg fakulteta i ostalim mladim ljudima?
Poručila bih da je važno znati svoje želje i ciljeve, a zatim poduzimati što je potrebno da se oni i ostvare, makar to značilo kontaktirati ljude telefonski, poslati bezbroj mailova, nastaviti edukaciju u nekome smjeru ili možda čak preseliti u drugi grad. Treba biti strpljiv, ali uz upornost, hrabrost i vjeru u sebe sve je ostvarivo.
Tvoji planovi za naredne 2-3 godine?
Mojih planova zasada nema. Dugo sam planirala put u London, ali sada kada sam tu treba vremena da uvidim kako će se stvari odvijati, što će me privući te u kojem ću se smjeru htjeti dalje razvijati.
Vidiš li se u ekonomiji?
Ekonomija je vrlo širok pojam te sam s vremenom, radeći u plesnom studiju, shvatila da zapravo ne uživam samo u umjetničko – plesnom dijelu rada, nego i u organizacijskom dijelu. Iako se trenutno ne vidim u poslovima u struci, držim se onoga “nikad ne reci nikad”, a i kao što sam već spomenula, shvatila sam da se te dvije sfere, ples i ekonomija, mogu i spojiti.