• Od studenta Ekonomskog fakulteta u Rijeci do predsjednika Uprave Viktor Lenca – koje su ključne odluke ili prekretnice najviše oblikovale Vaš profesionalni put?
Nakon završetka Ekonomskog fakulteta napravio sam prve profesionalne korake u Brodogradilištu Viktor Lenac, gdje sam započeo karijeru na mjestu zamjenika voditelja projekta u Odjelu upravljanja projektima. Potom sam prešao u Odjel marketinga i prodaje i postao voditelj ključnih kupaca. Na ovom radnom mjestu stekao sam veliko iskustvo u komercijalnim i tehničkim segmentima ugovaranja projekata remonta i preinaka. Unaprjeđen sam u rukovoditelja prodaje i kalkulacije, a nakon toga postavljen za zamjenika direktora marketinga i prodaje. Nakon 10 godina rada u Viktoru Lencu, imenovan sam direktorom prodaje cijele Palumbo grupe i postao odgovoran za prodajne aktivnosti na korporativnoj razini za četiri brodogradilišta u grupi da bi u travnju ove godine bio imenovan predsjednikom Uprave Viktora Lenca. Kada razmišljam što je oblikovalo moj put, mogao bih reći da se pokazalo da znam raditi u timu, vješto komunicirati, graditi i njegovati složne poslovne odnose s višestrukim dionicima, a možda najvažnije da sam u danom trenutku bio spreman prihvatiti i preuzeti odgovornost te da posjedujem sposobnost donošenja odluka i rješavanja problema u dinamičnom okruženju koje zahtjeva brzu prilagodbu. Jako je važno u izazovnim, zahtjevnim i često nepredvidivim situacijama kojih je u ovom poslu svaki dan, ostati staložen i strateški promišljati gledajući širi kontekst. I dalje sam željan novih znanja, usavršavanja poslovnih vještina i otvoren prema sve što donosi budućnost. Mislim da me taj moj pogled uvijek okrenut prema budućnosti i doveo ovdje gdje sam sada. Međutim, temelj je svakako znanje koje sam stekao na fakultetu. Otud je sve krenulo. Na kraju, ne najmanje važno, istaknuo bih kako mi je u današnjem globalnom poslovnom svijetu u izgradnji poslovnih odnosa i u pregovaranju, u brodogradnji koja je izrazito međunarodno orijentirana, poznavanje nekoliko stranih jezika dalo dodatnu menadžersku kompetenciju.
• Umjetna inteligencija preuzima sve više zadataka koje su donedavno obavljali ljudi. Koje će kompetencije, prema Vašem mišljenju, ostati nezamjenjive i najvrjednije na tržištu rada budućnosti?
Umjetnu inteligenciju nikako ne vidim kao prijetnju već kao oruđe koje možemo iskoristiti da radimo učinkovitije. Umjetna inteligencija neće moći zamijeniti čovjeka u donošenju složenih odluka u situacijama kada treba sagledati širu sliku, preuzeti odgovornost i često, kao što je to slučaj baš u remontnoj djelatnosti, u trenutku „presjeći“ i donijeti odluku. Znači, umjetna inteligencija može napraviti analizu, ponuditi preporuku, popisati argumente za i protiv, ali na kraju je čovjek taj koji će stvarno donijeti odluku i postupiti po njoj. Mislim, stoga, da je od umjetne važnija emocionalna inteligencija i umijeće kreativnog rješavanja problema. To posebno dolazi do izražaja u komunikaciji i pregovaranju s klijentima te vođenju radnika kao lider kompanije. Čovjek je taj koji ima u sebi osjećaj za upravljanje promjenama na putu prema zajedničkom cilju kompanije, radnika, klijenata i svih dionika u poslovnom okruženju. Nadalje, jedna od ključnih kompetencija je spremnost na kontinuirano učenje, poslovna inteligencija koja znači prilagodljivost, fleksibilnost i hrabrost za prihvaćanje izazova kojih je u današnjem poslovnom svijetu više nego ikad. Samo znanje i tehnologija nisu dovoljni, moramo se svakodnevno truditi primjenjivati ih, nadograđivati kroz praksu i kritički promišljati s pogledom dalje u budućnost.
• Vaše obrazovanje obuhvaća ekonomsku i pomorsku struku. Koliko Vam je upravo ta interdisciplinarnost bila prednost u vođenju kompanije i donošenju poslovnih odluka?
Smatram da mi je znanje stečeno na Ekonomskom i Pomorskom fakultetu omogućilo i tehničko i poslovno razumijevanje posla, a to je upravo ono što na poziciji direktora brodogradilišta trebam imati. Smjer brodskog strojarstva i energetike dao mi je mogućnost da razumijem tehničke aspekte proizvodnje, projektiranja, tehnologije te da s tog aspekta mogu sagledati sve izazove i probleme koji nastaju tijekom remonta i preinaka brodova. Ekonomija mi je pak dala znanje iz financijskog upravljanja, analize troškova, planiranja. Stoga na svakodnevnoj bazi usklađujem ugovaranje projekata, planiranje radova, troškove, radnu snagu, tehnologiju, rokove te donosim strateške tehničke i financijske odluke nakon što sam sve sagledao iz više perspektiva. Za planiranje radova ili ulaganja gledam tehničke karakteristike ali i ekonomsku isplativost, kako to utječe na održivost poslovanja i konkurentnost. Znači, odluka koju donesem mora biti i tehnički opravdana i poslovno racionalna. Interdisciplinarnost mi je oruđe za cjelovito strateško upravljanje brodogradilištem.
• Kada biste današnjim studentima Ekonomskog fakulteta u Rijeci mogli dati jedan savjet za uspješan razvoj karijere, koji bi to savjet bio?
Kako sam i u prethodnim odgovorima istaknuo, savjetovao bih studentima ekonomije da budu usmjereni na cjeloživotno učenje i steknu vještinu prilagođavanja novim okolnostima. Danas živimo u vremenu ubrzanih tehnoloških i gospodarskih promjena u kojem postaje važno koliko brzo možemo učiti. To će, uz stečenu financijsku pismenost koja je temelj, biti njihova prednost. Svakako je važno stjecati praktična iskustva kroz stručnu praksu i projekte u suradnji s gospodarstvom. Savjetujem studentima da budu interdisciplinarni, upravo ono što je pomoglo meni, da povežu ekonomiju s drugim područjima kao što je tehnologija, održivost i drugo. Tako će imati najveće mogućnosti za uspješan razvoj karijere.